MEHMED SPAHO - DOBROTVOR, BORAC ZA BOSNU I PRAVA BOŠNJAKA

Na današnji dan 1883.godine u Sarajevu je ro?en Mehmed Spaho, ?ovjek koji je svojim politi?kim djelovanjem, borbom za autonomiju Bosne i prava Bošnjaka, obilježio historiju ovih prostora. Mehmed Spaho u historiji predstavlja jednu od najzanimljivih politi?kih li?nosti u jednom od najdramati?nijih perioda u BiH, u vremenu izme?u dva svjetska rata, koji je obilježen stvaranjem prve južnoslovenske države u kojoj je naša zemlja imala centralni geografski položaj koji su sa strane zapljuskivali velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam.

Mehmed Spaho je bio bošnja?ki politi?ar i vo?a Jugoslovenske muslimanske organizacije, prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Spaho je bio i prvi predsjednik Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet“. Za predsjednika “Merhameta” izabran je 1914. godine i tu je funkciju obnašao sve do 1918. kada je na ?elo “Merhameta” došao hadži Mehmed Džemaludin ef. ?auševi?, najzna?ajniji reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

VELIKA POMO? SIROTINJI: U Upravnom odboru „Merhameta“ u tom ?etverogodišnjem periodu, osim dr. Spahe i ef. ?auševi?a, bili su i Junuzaga Mudžarevi?, Server ef. Svrzo, Uzeiraga H. Hasanovi?, Mujaga Sudžuka, Muhamedaga Ploška, Ibrahimaga Demirdži? i Ibrahimaga Musakadija.

U monografiji „Merhamet – 100 godina“, autora Ruždije Adžovi?a, naglašeno je da je “u teškim godinama rata, kada je Sarajevu prijetila glad, zahvaljuju?i dr. Mehmedu Spahi, a radom Ibrahimage Hadžibaš?auševi?a i Mujage Sudžuke, dobijen od oblasti vagon pirin?a i velike koli?ine namirnica, pa je to me?u najbjednije muslimane podijeljeno, ?ime se je u?inila velika pomo? našoj sirotinji”.

 

Mehmed Spaho: Prvi Bošnjak u vladi Kraljevine SHS 

Mehmed Spaho ro?en je 13. marta 1883. godine u Sarajevu. Njegov otac, Hasan ef. Spaho (1841-1915) bio je stru?njak za šerijatsko pravo, a prije austrougarske okupacije službovao je kao kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. U doba austrougarske uprave obavljao je dužnost muderiza Gazi Husrev-begovog hanikaha. Sa Fatima hanumom, ro?enom Bi?ak?i?, imao je tri sina: Fehima (1877-1942), Mehmeda (1883-1939) i Mustafu (1888-1964), te tri k?erke: Behiju, Aišu i Habibu.

Mehmed Spaho je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu, a Pravni fakultet u Be?u 1906. godine. U doktora pravnih nauka promoviran je 1908. godine. Na po?etku karijere posvetio se sudijskom zvanju, te je od 1906. do 1908. godine bio sudski prislušnik, a do 1910. godine advokatski pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgova?ko-obrtni?ka komora, izabran je za njenog sekretara. Na tom položaju ostao je do stupanja u politi?ke vode. Imao je bogat i turbulentan politi?ki život i zavidnu politi?ku karijeru, pa ga, s pravom, smatraju jednim od najzna?ajnijih bosanskih politi?ara XX stolje?a. Naime, Mehmed Spaho bio je prvi Bošnjak u vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), te jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) u Narodnom vije?u SHS za BiH.

O dr. Spahi napisano je nekoliko knjiga. Neposredno nakon Spahine smrti, njegov savremenik, prijatelj i politi?ki saradnik, književnik Edhem Mulabdi? objavio je Spahinu politi?ku biografiju. Spaho je obnašao funkciju ministra industrije i trgovine 1919. u prvoj vladi Kraljevine SHS, a zatim bio ministar trgovine i industrije u vladi Nikole Paši?a 1921. godine. U oktobru 1921. izabran je za predsjednika JMO.

„TURSKI PARAGRAF”: Jedno od njegovih zna?ajnih politi?kih dostignu?a je “turski paragraf”. Naime, prilikom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, ili prvog ustava novouspostavljene jugoslavenske države, Spaho je dobio teritorijalnu kompaktnost Bosne u novoj administrativnoj podjeli zemlje, ili ?uveni ?l. 135, odnosno “turski paragraf”, kako se taj ?lan kolokvijalno zvao. Ustavom je nova kraljevina bila podijeljena na 26 oblasti, a jedino je zaklju?eno da Bosna i Hercegovina neokrnjena “ostaje u postoje?im granicama”.  To je, kako je jednom prokomentirao prof. dr. Ša?ir Filandra, Spahina temeljna zasluga, ili doprinos razvoju bošnja?kog politi?kog mišljenja i bosanske politi?ke prakse. Zasluga dr. Spahe bila je i u tome da se stalo ukraj (uglavnom srbijanskom) bezakonju i otimanju, najviše u Bosni, ali i SHS-u, doprinijevši zaustavljanju politi?ke krize u zemlji.
Poslije izbora 1923. godine i razlaza JMO stranke s liderom JMNO Ibrahimom Maglajli?em, frakcije JMO, Spaho postaje istinski vo?a Bošnjaka. Godine 1924. dolazi na funkciju ministra finansija u vladi Ljube Davidovi?a, a 1927. postaje ministar trgovine i industrije u vladi Velje Vuki?evi?a. Osnivanjem Jugoslovenske radikalne zajednice i padom Petra Živkovi?a, 1935. godine ulazi u vladu Milana Stojadinovi?a kao ministar saobra?aja, a tu funkciju obnaša i od 1938. godine i vladi narodnog sporazuma Dragiše Cvetkovi?a.  

Jedinstveno je bilo Spahino držanje po pitanju podjele Bosne Sporazumom Cvetkovi?-Ma?ek. Spaho je osje?ao svu pogubnost i opasnost Sporazuma i bio svjestan da bi podjela Bosne zna?ila i kraj bosanskih muslimana, a ne samo Bosne. Po nalogu Dvora, Sporazum se morao posti?i. Me?utim, Spaho se snažno i vješto odupirao takvoj namjeri. Iza kulisa je zaklju?eno da je najlakše Sporazum posti?i bez njega. Tako je dr. Spaho 29. juna 1939. godine, pod velom misterije, osvanuo mrtav u apartmanu beogradskog hotela „Srpski kralj“. U knjizi “Mehmed Spaho - Politi?ka biografija“, dr. Husnija Kamberovi?, direktor Instituta za historiju u Sarajevu, izme?u ostalog, opisuje Spahinu borbu za bolji položaj sarajevske sirotinje, dok je bio ?lan Gradskog vije?a Sarajeva, ?ijim ?lanom postaje po?etkom 1914. godine. Opisan je i Spahin nastup na sjednici Gradskog vije?a 17. februara.

ZALAGANJE ZA SARAJEVSKU SIROTINJU: „I na ovoj sjednici on se zalaže za sarajevsku sirotinju, traži da se dopusti trgovcima jaja i kokoši, koje prodaju pred gradskom tržnicom, prodavati do 2 sata poslije podne (do tad su mogli prodavati samo do 12 sati), zatim traži da drva koja op?ina dijeli sirotinji budu iscijepana, jer sirotinja mora pla?ati cjepare koji ?esto puta trebaju i?i do u najskrajnutije kuti?e gornjih mahala’, a za to traže, naravno, da budu pla?eni...

Spaho, tako?er, napominje kako u sarajevskim gornjim mahalama, gdje živi puno sirotinje, nema nijedne ambulante, ‘a putevi su tako loši, da lije?nici slabo tamo zalaze’. Spaho je predlagao da se ekmek?ijama snizi cijena elektri?ne struje ‘kako bi se naši pekari našli pobu?eni da uvode elektri?no svjetlo mjesto nezdravog petroleuma’“ - piše dr. Kamberovi?.

Smrt Mehmeda Spahe do danas je obavijena velom tajne i o tom doga?aju postoje razne verzije. List „Pravda“ je 29. juna na naslovnici donio vijest da je Mehmed Spaho umro 29. juna 1939. u 9:30 sati. Kamberovi? u svojoj knjizi navodi:

„Nave?er, 28. juna, Spaho je iz Sarajeva krenuo u Beograd, gdje je stigao 29. juna u 7:25 i odmah krenuo u svoj apartman u hotelu „Srpski kralj“ na Kalemegdanu. Postoje razli?ite verzije šta se desilo to jutro. Prema zvani?noj verziji, Spaho je umro u sobi i zate?en je na krevetu gdje je pao na putu prema kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispri?ao Sakib ?ulabi?, Spaho je umro u kupatilu sa priljubljenom rukom i tijelom uz vodovodnu cijev. ?ulabi?, koji je bio sekretar u Spahinom kabinetu, piše: ‘Knez Pavle uputio je dr. Spahi poziv na audijenciju kad se nalazio u Sarajevu. Stigao je i odsjeo rano izjutra u svom apartmanu hotela 'Srpski kralj' na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim je bio li?ni sekretar koji ga je pratio na putu, Mehmed (Mešak) Hadžihasanovi?, sin uglednog sarajevskog trgovca i tadašnjeg senatora Uzeirage Hadžihasanovi?a. Spremaju?i odijelo za audijenciju, Mešak je ?uo vrisak iz kupatila apartmana, jurnuo u kupatilo, našao mrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom i tijelom uz vodovodnu slavinu. Istr?ao je na hodnik u kome je zatekao šefa beogradske policije Dragog Jovanovi?a. Mešak je vriskao vi?u?i: 'Ubiše ga, j... im srpsku majku'. Šef policije je iz Spahinog apartmana nazvao Meškovog oca Uzeiragu, saop?io mu da je dr. Spaho umro i obavijestio o Meškovim 'ispadima'. Uzeiraga je istovremeno nazvao sina i rekao mu da do susreta s njim nikome ne govori ni rije?i o uzrocima Spahine smrti. Tako je izgubio život ?ovjek kome su gotovo svi muslimani nepokolebljivo vjerovali... Dr. Mehmed Spaho je umro kao gazija’.

PREPREKA ZA PODJELU BiH: Oni koji vjeruju u ubistvo Mehmeda Spahe, navode da je glavni naru?itelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za Sporazum Cvetkovi?-Ma?ek o podjeli BiH.

Dopisnik istanbulskog lista „Džumhurijet“, Mehmed Sulejmanpaši?, objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentiraju?i to i stavom šefa beogradske policije Dragog Jovanovi?a, koji je sve vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjeruju?i svakog „koji se zadržavao više od pola minute“.

List „Oslobo?enje“ 1997. je objavio feljton Mustafe Resulovi?a o ubistvu. Resulovi? je glavni razlog za Spahino ubistvo vidio u njegovom odbijanju da se dopusti podjela BiH, što je bilo o?ito u to doba kada su se završavali pregovori Cvetkovi?a i Ma?eka.

„Zbog toga su (se) odmah nakon smrti u Sarajevu, u krugovima JMO po?eli pronositi glasovi da je dr. Spaho umoren. Najprije je kolala verzija da su ga 'ubili strujom u kupatilu', ali je odmah tu verziju zamijenila druga - da je otrovan crnom kafom. Tu verziju, odnosno sumnju, iznio je jedan od najbližih saradnika dr. Spahe u JRZ Uzeiraga Hadžihasanovi?, ?iji sin je bio sekretar kabineta dr. Spahe i jedini je bio prisutan u neposrednoj blizini kada je nastupila iznenadna smrt. Autopsija nije izvršena i zvani?ni nalaz ljekara je bio da je rije? o sr?anom udaru.“

Resulovi? se pozivao na jedno saop?enje koje je dao Mehmedalija Boji? na jednom okruglom stolu, i koji je tvrdio da je Spaho otrovan, kao i na mišljenje Muhameda Filipovi?a, koji je u svojoj knjizi „Bošnja?ka politika“, tako?er, zastupao tu tezu. No, klju?ni Resulovi?ev dokaz je pismo koje je za vrijeme rata u Sarajevu 1994. dobio Avdo Spaho, sin Mehmeda Spahe.

OTROV U KAFI: To je pismo uputio sarajevski advokat Nusret Gluhi?, koji je u pismu Avdi Spahi prenio izjavu svog prijatelja Safera Ahmi?a, koji je tvrdio da je 1947., kao oficir Jugoslavenske vojske, bio na intendantskom kursu u Snetvidu kod Ljubljane i tamo upoznao izvjesnog Tomislava Duvnjaka, ro?enog u Imotskom ili okolini, koji je pri?ao kako je on imao druga zvanog Spaho, koji se hvalio kako je taj nadimak dobio zbog toga što je li?no otrovao Mehmeda Spahu. Taj Spaho je rekao da je radio kao konobar u hotelu gdje je Mehmed Spaho imao apartman, te da mu je on li?no sasuo otrov u kafu.

Ovaj Spaho je tokom Drugom svjetskog rata bio partizan u 13. proleterskoj brigadi „Rade Kon?ar“, skupa sa Tomislavom Duvnjakom i ?esto se hvalio svojim „podvigom“. Safer Ahmi? je tvrdio kako je to svojedobno ispri?ao Nusretu Gluhi?u, ali ovaj to nije smio prenijeti porodici Spaho „zbog poznatih postupaka UDBE i tadašnjih vlasti“.

Resulovi? je nakon toga utvrdio i slijede?e: „Konobar iz hotela 'Srpski kralj' zvao se Dragan Vuji?. Sa potpisom Kapetan Dragan Vuji? Spaho, on se kao autor jednog priloga pojavio u knjizi 'Tri godine borbe 13. proleterske' (izdanje 1945, izdava? Klub 13. proleterske brigade 'Rade Kon?ar', štamparija Vjesnik). Dragan Vuji? Spaho živio je kasnije u Beogradu kao pukovnik JNA i u susretima sa tadašnjim kolegama, me?u kojima je bio i Mehmedalija Boji?, ispri?ao o trovanju dr. Mehmeda Spahe u hotelu 'Srpski kralj', gdje je 1939. radio kao konobar. Nije pri?ao po ?ijem je nalogu to uradio“.

NAJJA?A POLITI?KA LI?NOST: Tadašnja štampa puno je pisala o Spahinoj smrti. Zagreba?ki „Obzor“ Spahu je ocijenio kao najzna?ajnijeg autoriteta i najja?u politi?ku li?nost bosanskohercegova?kih muslimana. List „Pravda“ je 11. avgusta 1939. godine, povodom 40 dana od Spahine smrti, iz „Narodnog jedinstva“ prenijela ?lanak ?iji je autor Maksim Svara, koji o Spahi piše kao politi?aru i državniku. U prvi plan se stavlja Spahin politi?ki instinkt, pomo?u kojeg je on za nekoliko godina od anonimusa postao lider stranke od 1922. godine.

„On je upravo nepogrešivo poga?ao šta ho?e muslimanski dio našeg naroda… Znao je vrlo dobro da bosanskohercegova?ki muslimani, kojih ima manje od milion, nisu presudan ?inilac u jednom narodu od petnaest miliona, ali je znao i to da blizu milion duša predstavlja jednu snagu mimo koje se ne može u?initi nikakav važniji politi?ki potez, ako se želi da on bude trajan i postojan. Na ovoj bazi on je izgradio svoju politi?ku taktiku i zasigurno nema nikog ko bi osporio ovu jedinu mogu?nost politi?kog djelovanja jednog vo?e muslimana u našoj zemlji”.

Autori iz Sandžaka, Harun Crnovršanin i Nuro Sadikovi?, su 2007. tako?er objavili knjigu o životu dr Mehmeda Spahe, u kojoj su se fokusirali na Spahino djelovanje kao „borca za Bosnu“. Autori su napisali afirmativnu biografiju “Dr. Mehmed Spaho - Državnik i borac za BiH”. Autori navode da dr. Mehmed Spaho, vanredno zna?ajna povijesna li?nost za BiH, i pored svojih neupitnih zasluga u formiranju politi?ke svjesnosti i nacionalnog samoodre?enja bošnja?kog korpusa, nije zadobio pripadaju?e mu mjesto u nau?noj verifikaciji historijske nauke.

„Zaborav je jedna od nužnih mentalitetnih blokada kod Bošnjaka, s obzirom na njihovu turbulentnu povijest, pa tako i u pogledu zvani?ne znanosti koja iz dnevnopoliti?ke obzirnosti drži ’pod tepihom’ ?itavu plejadu bošnja?kih / bosanskih aktera kompleksnog politi?kog života izme?u dva svjetska rata, ?ija je uloga u pokušaju o?uvanja cjelovitosti BiH neumitna. Nosilac takve državotvorne strategije, koju je s više ili manje osptojnosti, i provodio na konkretnom planu, bio je dr. Mehmed Spaho“.

Dženaza dr. Mehmeda Spahe 

UGODAN U DRUŠTVU: Husein Ali? je svojevremeno objavio tekst “Dr. Mehmed Spaho kao ?ovjek”. Ali? je Spahu li?no upoznao 1920. u beogradskoj kafani „Moskva“ nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu.

“Kako sam ga upoznao sa onim njegovim osmijehom na licu, odmah mi je u srce pao. Poštovanje prema njemu je sve više raslo i to sve iz opravdanih razloga. On je bio vrlo ugodan u društvu i mi mla?i ?lanovi muslimanskog poslani?kog kluba po?eli smo se odmah oko njega kupiti. U svakom razgovoru mogli smo od njega nešto novo ?uti i nau?iti. Uvijek je imao nove i interesantne teme i nikad se nije ponavljao. Nije volio mnogo govoriti, a ono što bi rekao, to bi se moglo smjesta štampati bez ikakvih korektura. Spaho je bio obrazovan, poznavao je dobro finansije i historiju, te?no govorio njema?ki, stil mu je bio odli?an...“ - navodi Ali? u svom tekstu o Mehmedu Spahi, zaklju?uju?i da je Spaho i u privatnom životu bio pravi ?ovjek: „Vrlo pobožan, klanjao je, postio, sadaku dijelio, nikoga nije ogovarao i živio je u braku tako sretno da bi to moglo biti primjer svim ostalim ljudima“.

Kraj našeg prigodnog teksta o dr. Mehmedu Spahi, prvom predsjedniku „Merhameta“ i jednom od najzna?ajnih ljudi u historiji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, završit ?emo  rije?ima prof. dr. Fehima Nametka: ”Spaho je bio ?ovjek izuzetnih kvaliteta, velike energije i ustrajnosti. To je bio politi?ar koji se istinski borio za prava svoga naroda. U želji da pomogne on je jednostavno sagorijevao i davao sve od sebe”.

POMAGAO SVAKU HAIRLI STVAR: Na godišnjicu smrti Mehmeda Spahe, u junu 1940. godine, održana je akademija u Narodnom pozorištu u Sarajevu i niz drugih tužnih manifestacija. Doktor Spaho je, kako je kazao tadašnji predsjednik Skupštine „Merhameta“ Mehaga ?omara, „veliki ?ovjek koji je uvijek izdašno pomagao naše društvo, koji je pomagao svaku hairli stvar me?u nama, ?ovjek koji je punih dvadeset godina bio politi?ki vo?a muslimana“.

 Marcedes Lewis Authentic Jersey
Go to top