ISKORISTI INTELEKTUALNE I ISKUSTVENE POTENCIJALE STARIJIH OSOBA 

Aktivno starenje znači starenje uz dobro zdravlje i aktivno sudjelovanje u društvu, veću neovisnost u svakodnevnom životu i veću građansku uključenost. Koliko god stari bili, možemo imati svoju ulogu u društvu i dobar kvalitet života

Piše: dr. sc. Muharem Adilović

Temeljna odrednica ekonomskog i općeg društvenog razvoja bilo koje zajednice ljudi jeste njeno stanovništvo. Pored radne snage, koja je nosilac ekonomskog razvoja, stanovništvo je osnovni potencijal za opći društveni razvoj. Zato je nezamislivo strateško planiranje razvoja države bez analize stanja njenog stanovništva i predviđanja demografskih trendova u budućnosti. U tom kontekstu, vrlo značajan podatak jeste promjena koeficijenta starosti, odnosno, promjena (povećanje) procenta starih osoba u ukupnom stanovništvu.

U BiH je u 2010. godini vrijednost indeksa starenje iznosio 77,28 

U demografskoj teoriji indeks starenja se izračunava kroz odnos broja stanovništva u dobi do 19. godine života prema stanovništvu starijem od 65 godina života. Ukoliko indeks starenja prelazi 40 (starih osoba na 100 mladih) govorimo o staroj populaciji. U BiH u 2010. godini vrijednost indeksa starenje je 77,28 što samo po sebi dovoljno govori.

Značajan statistički pokazatelj promjena u pogledu starosti stanovništva, i sve dužeg životnog vijeka, jeste i procentualna zastupljenost osoba starosti 65 i više godina u općoj populaciji. Taj procenat u EU je u 2010. godini iznosio 17,4%, dok je za isti period u BiH, prema podacima Agencije za statistiku, iznosio 16,1% čime se BiH skoro izjednačila sa već tradicionalno starim evropskim narodima.

Pored vrlo nepovoljnog trenutnog trenda procentualne zastupljenosti starih osoba, predviđanja demografskih promjena za budućnost, ukazuju na nastavak ovog trenda još jačim intenzitetom. Prema Američkom institutu za demografska istraživanja, projekcija demografskog razvoja bosanskohercegovačkog društva prikazana kroz populacijsku prizmu u periodu 2000., 2025. i 2050. godine će izgledati:

 

Primjetno negativan trend projekcije demografskih promjena u korist smanjenja radnoaktivnog i mladog, a povećanja procenta starijeg stanovništva, posebno starosti 85 godina i više, ukazuje na sve izraženiju potrebu za razvojem strategija za ublažavanje posljedica razvoja nepovoljnih demografskih trendova u budućnosti kada je u pitanju socijalno zbrinjavanje osoba treće životne dobi. Specifične demografske promjene u pogledu dužine trajanja životnog vijeka i boljeg zdravlja starije populacije svakako su hvale vrijedan napredak evropskih socijalnih država. S druge strane, ekonomsko zbrinjavanje sve većeg broja starijih osoba je dodatano opterećenje za državu čime se sve više sužava radno-vitalna potencionalna osnova bosanskohercegovačkog društva. Također, sve veća opterećenost radnoaktivnog kontigenta radnoneaktivnim dijelom društva, iz populacije starih osoba, znači neupitno povećanje izdataka za socijalno i penzijsko zbrinjavanje tih osoba. Obzirom na sve izraženije ekonomske probleme većine država članica EU i konstantnog povećanja procenta nezaposlenih, što je u BiH posebno izraženo, jasno je da se pred državama nalazi ogroman izazov zbrinjavanja sve većeg broja zavisnih članova društva.

Rezultat ovakvog stanja jeste promišljanje s ciljem poboljšanja općih uslova života starijih osoba i njihove što manje ovisnosti o drugima. Tako se pri OUN-a razvija zaseban koncept „aktivnog starenja“ koji podrazumijeva proces punog iskorištavanja mogućnosti za zdravlje, participaciju i sigurnost s ciljem obezbjeđenja što kvalitetnijeg života ljudima tokom starenja (Evropska komisija 2012). Aktivno starenje, dakle, znači starenje uz dobro zdravlje i aktivno sudjelovanje u društvu, veću neovisnost u svakodnevnom životu i veću građansku uključenost. Koliko god stari bili, možemo imati svoju ulogu u društvu i dobar kvalitet života. Cilj ovakvog pristupa je u tome da se u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste veliki intelektualni i iskustveni potencijali koje starije osobe posjeduju čak i u vrlo dubokoj starosti.

Pored napora na radnom aktiviranju starijih osoba suština aktivnosti na promociji aktivnog starenja se nalazi u poticanju pozitivne klime za život pun aktivnosti u okolini u kojoj osoba obitava. Ovo nastojanje dodatno dobija na snazi kada se uzme u obzir sve izraženiji individualizam i međusobno udaljavanje pojedinaca u savremenom društvu. Osjećaj pripadnosti i vrijednosti koje osoba kod sebe razvija tokom interakcije sa okruženjem najbolji je način njihovog aktiviranja u starijoj životnoj dobi.

Starije osobe diskriminirane u društvu

Da se ne radi samo o poboljšanju nego i o dokidanju diskriminacije prema starijim osobama pokazuju i istraživanja provedene u EU, (EC 2009a), u kojima se velikim procentom anketirani izjašnjavaju da su starije osobe diskriminirane u društvu te da je društvo obavezno poduzeti odgovarajuće mjere po tom pitanju.

U ovom kontekstu volontiranje starijih osoba, posebno kada se uzme njihovo životno iskustvo, može biti od ogromne pomoći u promociji i konkretnim potezima na razvijanju koncepta aktivnog starenja. Pored toga, ekonomski učinci volonterskog angažmana starijih osoba će sigurno biti primjetni što predstavlja još jedan dodatni motiv za ulaganje napora u ovoj oblasti. Na prostoru EU pokrenuto je niz aktivnosti na promociji aktivnog starenja kao koncepta prihvatljivog životnog stila starijih osoba kojeg karaterizuju što bolji uslovi života i što manja ovisnost o drugima. Zasigurno je to kurs kojem se trebaju usmjeriti aktivnosti razvoja savremenog sistema socijalne zaštite starijih i ovisnih osoba u Bosni i Hercegovini.

Prije svega obaveza prema starijima je moralna obaveza kompletne društvene zajednice, bez izuzimanja uloge svakog pojedinca, i najbolji način jačanja socijalne kohezije u našem društvu koja je zbog nepretjerane zainteresiranosti ostalih, evidentno značajno narušena. Aktivno starenje podrazumijeva i osnaživanje starijih osoba u toku starenja, kako bi imali svoj život pod kontrolom što je moguće duži vremenski period. U ovom kontestu posebno raduje činjenica da specijalističke ustanove i NV sektor, koji se bave zbrinjavanjem starih osoba, sve više pokazuju senzibilitet za razvoj koncepta aktivnog starenja i jačanja socijalne inkluzije starih osoba.

Comunity care model i kućna njega

Kada je u pitanju kućna njega, kao jedan od metoda rada na zdravstvenom i socijalnom zbrinjavanju osoba koje, zbog starosti ili bolesti, nisu u stanju da u dovoljnoj mjeri korespondiraju u društvenim procesima, onda nam postaje jasno da će, shodno pomenutim demografskim promjenama, ovaj oblik brige o starima i nemoćnima sve više dobijati na značaju u narednom periodu. Savremeni trendovi slabljenja porodične solidarnosti, smanjenja stope fertiliteta te ekonomske migracije rezultiraju da je sve veći broj starih osoba u stanju potrebe za dodatnom podrškom u svom životu. Zato kućna njega predstavlja aktivnost na zbrinjavanju ovisnih članova društva od izuzetno velikog značaja.

Spomenimo nekoliko njenih značajki. Kućna njega se teorijski utemeljuje u posebnom modelu socijalnog rada u zajednici koji je poznat pod nazivom Comunity care model koji se razvija 70-ih godina prošlog stoljeća kao odgovor na sve izraženiju krizu države blagostanja po pitanju saniranja socijalnih rizika. Ključna ideja ovog sistema je da se socijalni problemi ljudi rješavaju tamo gdje se najdirektnije ispoljavaju – u sredini u kojoj osobe žive. Ovaj model se posebno razvio u oblasti zadovoljavanja zdravstvenih i socio-zaštitnih potreba građana. Jedan od motiva razvoja ovog sistema nalazi se u nezadovoljstvu efikasnosti postojećih sistema socijalne zaštite u organizaciji države. Zaseban teorijski uklon u pomenutom modelu, a koji je bitan za kontekst u kojem se mi nalazimo, predstavlja jasnu distinkciju između institucionalne i vaninstitucionalne zaštite, te odgovornost zajednice u pogledu zaštite svojih ugroženih i hendikepiranih članova. Kao odlučujući nosioci zaštite ugroženih građana javljaju se neformalne i dobrovoljne grupe, skupine i organizacije kao što su: porodica, srodnici, komšije, grupe za samopomoć i uzajamnu zaštitu, okruženja, humnitarne organizacije i druge forme udruživanja u lokalitetu stanovanja i neposrednom socijalnom okruženju. Čitav ovaj koncept zasniva se na odgovornosti zajednice i pojedinaca i na moralnoj dužnosti za dobrobit srodnika, prijatelja, komšije, člana porodice, odnosno, građanina pripadnika neke zajednice.

Ideološki korijeni sistema Comunity care se nalaze u shvatanjima o ulozi i odgovornosti građana u upravljanju poslovima zajednice i participaciji u političkom, socijalnom i kulturnom životu zajednice, o političkom pluralizmu i pluralizmu potreba, a time i mogućnosti njihovog zadovoljavanja, o decentralizaciji kao opštem trendu i, posebno, u pogledu službi i usluga neophodnih građanima.

U socijalno-političkom kontekstu kućna njega jeste sastavni dio savremenog, tzv. Mix modela socijalne politike, koji podrazumijeva da na polju socijalnih usluga država više nije suverena i jedini nosilac socijalno-zaštitnih aktivnosti. Pored iste postoji i privatni sektor kao i NVO sektor kojem pripada i organizacija „Merhamet“. Uloga ova dva aktera na polju usluga ništa nije manje značajna od aktivnosti države, naprotiv, savremene koncepcije razvoja socijalne politike podrazumijevaju sve aktivniju ulogu ostalih sektora prilikom čega država zadobija koordinatorsku ulogu s ciljem sinergije djelovanja različitih aktera. Stoga, aktivnosti NVO u programu kućne njege prestavljaju vrlo značajan doprinos razvoju sveukupnog sistema socijalne sigurnosti svih građana općenito, a straijih osoba posebno.

Realiziranje sociozaštitnih aktivnosti kroz direktni kontakt sa osobom u ambijentu njene mikro-sredine. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće te ima potrebu za kreiranjem mikro-ambijenta u kojem će se osjećati komotno i moći zadovoljiti sve svoje društvene potrebe. Oživljavanje primarne okoline, mikro-ambijenta, predstavlja kreiranje pozitivnih okolnosti za normalno funkcioniranje s ciljem osjećaja neovisnosti starijih osoba u ambijentu koji je njima najbitiniji – njihovim domovima, što predstavlja savremen i naučno utemeljen pristup procesima podrške i pomoći starim osobama, odnosno, ovisnim članovima društvene zajednice.

Također, kućnim posjetama i brigom za nemoćnu osobu aktivista koji nisu članovi primarne sredine jako pozitivno utječe na procese socijalne inkluzije starih osoba. Osoba stiče osjećaj da društvo zna za njeno stanje, da nije zaboravljena, isključena, da je dio društva, da je poželjna i da postoje osobe u društvu, koje nisu bliži srodnici, koji se brinu o njoj i neće dozvoliti da ista bude odbačena i zaboravljena. Ovisnim osobama je osjećaj pripadnosti društvu i mogućnost oslonjanja na druge, jedan od najbitnijih karakteristika kvalitetnog života.

Briga o drugom u islamskom diskursu

Obzirom da smo članovi organizacije koja je nastala u okrilju islamskog diskursa razumijevanja društvenih problema i zaštite ovisnih članova, od velike važnosti je upoznati se sa islamskim vrijednostima u kontekstu razvijanja senzibiliteta za potrebe drugih u društvu i aktivnog učešća u pomoći ovisnim članovima. Jedan od osnovnih ciljeva socijalnog učenja islama jeste uspostavljanje funkcionalne zajednice koja će biti sposobna amortizovati sve socijalne rizike koji je zadese. Uspostavljanje funkcionalne zajednice je primarni imperativ svakog vjernika i preduslov Božije intervencije i milosti „Božija ruka (moć i milost) je sa zajednicom“. Na putu vertikalnog duhovnog uzdizanja čovjeka prema Bogu, Božijoj milosti, jeste članstvo u aktivnoj zajednici kao posebna razina duhovne nadogradnje svakog pojedinca. Čovjek sam, individualno bez aktivnog članstva u džematu (zajednici) i ispunjavanja obaveza prema drugom članu zajednice, se ne može uzdići na razinu Božije milosti! Zajednica, u islamskom diskursu, podrazumijeva organizovanu, osjećajnu i brižnu sa izuzetnim senzibilitetom prema ostalim članovima i njihovim problemima. Zato nam je od velikog značaja funkcionalno razumijevanje primarnih teoloških izvora i njihove izuzetno velike nadahnjujuće energije po ovom pitanju. U tom kontekstu, obratimo pažnju na riječi Poslanika islama, a.s., po pitanju pružanja pomoći drugom članu zajednice koji nije sam sposoban da sanira rizike koji su ga zadesili. Ibn Abbas, r.a., prenosi: „Čovjeku koji krene da ispuni potrebu svoga brata, to mu je bolje nego da deset godina provede u itikafu. A onaj ko provede samo jedan dan u itikafu Allah će između njega i Vatre ostaviti prepreku dužine tri doline od kojih je svaka veća od razdaljine između istoka i zapada. „ (mutefekun alejhi).

U islamskom učenju svi ljudi su Božiji robovi koji su ovisni o Njegovoj milosti kako bi bili uspješni na dunjaluku i ahiretu  i spasili se od kazne. Pomaganja drugome je put koji vodi u Božiju milost. Omer, r.a. prenosi: „... ko pomogne bratu u nevolji Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimanu Allah će mu otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Ko sakrije sramotu muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.“ (mutefekun alejhi).

Poznati islamski mislilac Ibn Abbas je često govorio: „Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Allah hoće, draže mi je nego da obavim hadž. A da poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema svome bratu muslimanu draže mi je nego da udijelim jedan dinar u borbi na Allahovom putu.“

(Autor je predavač na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici)

Go to top