PREDSTAVLJENA KNJIGA „EBRU - UMJETNOST SLIKANJA NA VODI“

Promocija knjige "Ebru - Umjetnost slikanja na vodi" autora dr. Ćazima Hadžimejlića, člana Upravnog odbora HO „Merhamet“ MDD, održana je u srijedu 30. decembra u auli Istiklal džamije u Sarajevu. Promocija je održana u okviru 11. manifestacije MIZ Sarajevo Dani o Allahovom Poslaniku „Selam, ya Resulallah".

Dr. Nusret Isanović je u svom obraćanju istakao da je ebru - umjetnost slikanja po površini vode. Ebru umjetnost se u početku koristila u uvezivanju knjiga, dekorisanju papira i predmeta, i kao bordura na slikama i levhama. Kako se sve više razvijala, ebru umjetnost sve je više dobijala izgled zasebne umjetnosti, tako da su umjetnici počeli sa ukrašavanjem prostorija i enterijera apstraktnim ebru slikama, te je tako ebru postao zaseban dio islamske umjetnosti.On je poručio da se u ovoj knjizi autora dr. Hadžimejlića radi o ljepoti, odnosno o emanaciji i uprisutnjenju ljepote u svijet naše oskudnosti. Dr. Isanović je kazao kako se ebru umjetnost po svojoj biti i svome karakteru obavezno smješta u obzorja i tokove islamske umjetnosti.

- To je umjetnost prefinjenog duha koja nas veže i vraća nas na naše izvore, podsjeća na našeg Gospodara, i zato ništa tako snažno i tako čudesno ne priča priču o islamu, njegovoj ljepoti, ljepoti Tvorca i njegovom stvaranju, o ideji islama i prisustvu ljepote u nama i izvan nas kao što to priča islamska umjetnost“ – poručio je dr. Isanović.

Dr. Haris Dervišević je govorio o biografiji, karijeri i djelima dr. Hadžimejlića, poručivši kako je autor ovog djela učio pred najboljima iz ove oblasti, pa je tako stekao znanje i o ebru umjetnosti preko i od najreferentnijih turskih i svjetskih autora. Dr. Dervišević je istakao i neke od specifičnosti ebrua poput činjenice da se ne mogu izraditi dva identična ili potpuno ista ebrua, zatim da sam umjetnik ne može znati ustvari kako izgleda njegova slika sve dok papir ne izvuče iz posude. Neki od velikana su ebru smatrali trenutnim stanjem čovjekove duše i nutrine, što zbog odabira boja, kompozicije ili izgleda same slike koju dotična osoba slika, pa su ebru definisali i kao umjetnost čovjekove duše.

Dr. Dervišević je poručio da je ova knjiga veliko otkrovenje jer slično djelo ne samo da ne postoji u našoj zemlji, nego je ono prvo na ovu temu na području ovog dijela Evrope, što je čini posebnom, te da ona zatvara trilogiju o umjetnosti islamske knjige dr. Hadžimejlića, nakon autorovih postignuća iz područja islamske kaligrafije i područja islamskog knjigovestva.

Na kraju se obratio i sam autor. On je govorio o primjerima i tragovima ebru umjetnosti, koji se mogu naći u muzejima i bibliotekama, korišteni u uvezivanju knjiga, u administrativnim sveskama iz prošlog doba, kao i na starim levhama kao pozadina za pisanje i bordura na levhama. Ne postoje predaje o imenima ebru umjetnika u BiH niti na prostorima Balkana, ali kako su recimo kaligrafi sami sebi izrađivali često ebru po potrebi, tako se smatra da je među onima koji su se bavili kaligrafijom i knjigovestvom bilo ebru umjetnika, koji su prema autoru često bili skriveni, dok su danas ebru umjetnici jako aktivni.

Porijeklo ove umjetnosti veže se za drevno Kinesko bojenje papira tako što se po površini vode nanose tinte raspršivanjem ili kapaljkom, a slika se na papir prenosi polaganjem papira na površinu vode sa koje se boje lijepe na papir, i time ostaju na istom. Putem svile ova tehnika dolazi do prostora stare Perzije, današnjeg Irana, gdje umjetnici počinju da koriste razne druge vrste boja i materijala za izradu. U Perziji ebru dobija zvanični naziv i formu izrade. Ebru umjetnost je prema riječima promotora dobila naziv izvođenjem definicije iz dvije perzijske riječi ebru i abi-ru. Riječ ebru znači oblak, i po njoj se ebru umjetnost definiše kao pokušaj oslikavanja oblaka na vodi, a po drugoj riječi koja znači lice vode, ebru se definiše kao slika koju sama voda stvara. U Iranu su se za izradu ebrua koristile prirodne boje i materijali, kao i boje na bazi ulja. Također iranci su u ebru umjetnost uveli i miješanje vode sa određenim smolama kako bi se gustoća vode povećala i kako bi se lakše moglo slikati na istoj.

Dr. Hadžimjelić je pojasnio da dolaskom ebru umjetnosti na prostore Turske počinje novo doba ebrua, i u Turskoj ebru dobija svoju konačnu formu i podjelu na vrste ebru umjetnosti, a autor u svom djelu spominje njih 18. Nakon dolaska ebrua u Tursku, turski su umjetnici dugo koristili način izrade preuzet od iranaca, da bi se kasnije počelo sa zamjenom materijala i boja, što je rezultiralo sa nastankom turskog tradicionalnog ebrua.

Pored promocije ovog vrijednog i prvog djela na ovu temu na našim prostorima, prisutni su nakon promocije u atriju Istiklal džamije imali priliku pogledati izložbu dr. Hadžimejlića koja se sastojala od radova ebru tehnikom, ali i prisustvovati radionici, na kojoj su prisutni se mogli upoznati sa načinom nastajanja radova spomenutom tehnikom.

Ovu prelijepu noć uz umjetnost u Istiklal džamiji dodatno je uljepšao Armin Muzaferija izvođenjem jedne prelijepe sevdalinke.

(http://www.selamjaresulallah.ba/)

 

Go to top